Uprkos tome što je od 2007, otkako je snimio prvi album „Nikome ni reč”, zauzeo visoku poziciju na estradnoj ljestvici, pop zvijezda Dženan Lončarević i dalje sebe smatra običnim čovjekom. Karijeru gradi isključivo zahvaljujući kvalitetnim pjesama i uvijek dupke punim klubovima i koncertnim prostorima, ne ulazi u polemike sa kolegama iako je njegov uspjeh mnogima „trn u oku”, skandale zaobilazi u širokom luku i ljubomorno čuva svoju privatnost.

Pa ipak, tih i nenamjetljiv Prijepoljac i te kako umije da „zagrmi” na terenu na kom najbolje „pliva” i napravi tektonske poremećaje za široke narodne mase. Tome u prilog svjedoči i nedavni nastup na „Beoviziji”, gdje se takmičio briljantnom antiratnom pjesmom „Nema suza” koja je prštala od emocija. Na finalnoj takmičarskoj večeri ni sam interpretator nije uspio da ne zasuzi na sceni, a pjesma koja je na koncu finala zauzela drugu poziciju već je zaživjela u skadarlijskim kafanama, na srpskom Monmartru, gdje je prekaljeni tamburaši sviraju odmah poslije „Pukni, zoro” iz „Montevidea” i evergrina „Žute dunje” legendarnih „Indeksa”. A zna se – pjesma koja „uđe” u kafanski repertoar živjeće dokle god je široke duše balkanske...

Stoga je za većinu ljubitelja muzike koja „dira u srce” bilo iznenađenje što Lončarević neće predstavljati Srbiju na 64. „Eurosongu” ovog maja u Izraelu. Jer, bio je favorit kako među kolegama i novinarima, tako i na kladionicama. U razgovoru za „Dan” Dženan otkriva da li ga je (ne)očekivani preokret iznenadio, najavljuje novi album i objašnjava zbog čega je Crna Gora za njega jednako važna kao i Beograd.

Kako je nastala pjesma „Nema suza“, da li ste iz prve prepoznali da će biti hit i kako ste uspjeli da je otpjevate a da ne zaplačete?

– Nije hit više riječ koju treba upotrebiti za svaku pjesmu koju narod voli, bitna je emocija koju narod prepozna. Suza je bilo i uvijek će ih biti kada se napišu ovakve pjesme. Za ovo veliko hvala Draganu Čolakoviću i Željku Vasiću.

Odavno niste snimili novi album. Radite li na tome i sa kojim autorima ćete sarađivati? Jeste li već odabrali neke pjesme?

– Obećao sam da će ove godine izaći novi album. Pjesama imam, i to jako lijepih. Ovoga puta odabraću samo osam.

Za 12 godina, koliko ste na sceni, nije se pojavio pjevač kojeg bismo mogli da nazovemo Vašom konkurencijom, makar kada su živi nastupi u pitanju. Stroga kritika ne može da ospori ni talenat, ni kvalitetne pjesme, ali ono što stavljaju u prvi plan jeste emocija koja je definitivno Vaš glavni adut. Može li čovjek koji nije prošao „sito i rešeto“ i kojeg život nije šibao da „stavi dušu na dlan“, a da mu publika vjeruje? Mora li pjevač da bude pomalo i glumac?

– Mislim da se emocija ne može odglumiti, smatram da sve ono što ljudi vole i osjete kroz moje pjevanje može samo biti istinsko. Glumaca imamo baš dosta na estradi, duša je nešto drugo...

Prijateljstva na estradi su rijetkost, makar ona iskrena. Kako uspijevate da u moru foliranata među kolegama pronađete ljude sa kojim ste na istim „talasnim dužinama“?

– Vrlo lako... Sličan se sličnom raduje. Malo ih je, ali su odabrani!

Ovog mjeseca nastupaćete na „Prazniku mimoze“ u Igalu. Imali ste fantastično posjećen koncert u Podgorici. Voli li Vas publika „iz komšiluka“ zato što ste napravili veliki uspjeh u Beogradu ili mislite da danas ne važi ono staro pravilo da najprije pjevač mora da napravi „beogradsku karijeru“ da bi bio cijenjen u „rodnom gradu i okolini”?

– Ja sam jedan od onih koje Crna Gora baš voli, a i ja volim Crnu Goru. Stvarno se i srcem i dušom radujem svakom nastupu. Mislim da je kod mene sve krenulo prvo u Crnoj Gori, pa onda nastavilo dalje.

Koliko Vas je popularnost promijenila? Znate li danas da uživate u malim stvarima u kojima ste uživali prije nego što ste postali slavni ili čovjek kojeg će svako prepoznati jednostavno mora da se skloni u luksuz da bi mogao da „napuni baterije“, jer nigdje drugdje nema mira?

– Ja svoje baterije punim u „najluksuznijem”gradu na svijetu, zove se Prijepolje. I ne krijem se nikada i nigdje; zvijezde su na nebu, a svi smo mi samo obični ljudi!

Snežana Moldovan

Foto: RTS, Privatna arhiva

---

Rekorder
Na albumu „Dva su koraka”, koji je Dženan Lončarević snimio 2015. godine, našlo se čak 17 pjesama i isto toliko spotova, što predstavlja svojevrstan rekord u muzičkom svijetu na balkanskim prostorima.

U prethodnih devet godina snimio je sedam dueta – sa Acom Pejovićem, Eminom Jahović, Indirom Radić, Zoricom Brunclik i Ognjenom Amidžićem, a sa „Tropiko bendom” otpjevao je „Veruj bratu” i „Sinovi tame”.